Regionalna konferencija „Harmonizacija propisa iz obligacionog prava u regionu kao važan korak pristupanja EU – Poseban osvrt na zaštitu prava potrošača“, održana 9. i 10. jula 2026. godine u Sarajevu, okupila je predstavnike akademske zajednice, pravosuđa i pravne struke iz Bosne i Hercegovine, Republike Hrvatske i Crne Gore. Tokom dvodnevnog programa razmatrana su aktuelna pitanja reforme Zakona o obligacionim odnosima, harmonizacije domaćeg zakonodavstva s pravnom stečevinom Evropske unije te izazovi koje savremeni društveni i tehnološki razvoj postavlja pred obligaciono pravo.
U nastavku su objedinjeni zaključci proizašli iz izlaganja i rasprava učesnika konferencije.
Reforma Zakona o obligacionim odnosima (dalje: ZOO)
Opći zaključak
- Donijeti novi ZOO na državnom nivou. Ako to nije moguće, bilo bi dobro donijeti ZOO na entitetskom nivou i Brčko distriktu Bosne i Hercegovine, u identičnom tekstu.
Zaključci po specifičnim oblastima ZOO-a
Nematerijalna šteta
- Prilikom izmjene postojećeg ili izrade novog ZOO-a opredijeliti se za objektivnu koncepciju nematerijalne štete.
- U zakonskom tekstu koristiti termin „neimovinska šteta“.
- Pravnom licu priznati pravo na naknadu neimovinske štete te pokušati propisati osnovne elemente za procjenu težine povrede (npr. smanjeno ili otežano poslovanje, potreba drugačijeg organizovanja poslovanja i dodatnih aktivnosti, gubitak poslovnih partnera i klijenata, pad prometa, nesigurnost u planiranju odluka, poremećaji u upravljanju društvom, anksioznosti i neugodnosti prouzrokovane članovima upravljačkog tima i sl.).
- Propisati pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede ugovora.
- Naročitu pažnju posvetiti kriterijima koje treba uzeti u obzir prilikom određivanja naknade neimovinske štete (npr. vrsta, način nanošenja i trajne posljedice povrede ili težina i trajanje povrede i s tim povezane posljedice; životna dob oštećenog; zanimanje i opšta lična situacija oštećenog; težina štetne radnje štetnika ako je štetnik bio krajnje nemaran; imovinsko stanje štetnika; inflatorna kretanja ako predmet traje više godina; visina koristi koju je štetnik stekao počinjenjem štetne radnje; da li su stranke osigurane; vrijeme trajanja neosnovanog lišenja slobode i sl.).
- Razmotriti preuzimanje odredbe člana 210. Zakona o obligacionim odnosima Crne Gore (posebne mjere u slučaju prinude ili zlostavljanja).
- Preispitati (proširiti) krug subjekata iz člana 203. ZOO-a odnosno člana 235. Prijedloga ZOO-a iz 2010. godine.
- Izričitom zakonskom odredbom regulirati dospijeće naknade neimovinske štete.
- Precizno regulirati pitanje uslova za nasljedivost i prenosivost potraživanja naknade neimovinske štete.
- Razmotriti potrebu da se u ZOO uvrste neke opće odredbe o odgovornosti zbog štete izazvane ljekarskom greškom.
- Razmotriti potrebu da se u zakonskoj odredbi koja regulira naknadu buduće nematerijalne štete uvrsti stav kojim bi bilo jasno propisano da oštećeni u parnici treba dokazati sa stepenom vjerovatnoće, a ne sa stepenom sigurnosti nastanak štete u budućnosti.
Zatezne kamate na nenovčanu štetu
- Obaveza pravične novčane naknade nematerijalne (neimovinske) štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.
- Definirati od kojeg datuma teku zatezne kamate na naknadu nenovčane materijalne štete (Zatezna kamata na naknadu nenovčane materijalne štete, dosuđenu u novcu prema cijenama u vrijeme presuđenja, teče od dana donošenja prvostepene presude kojom je visina naknade određena. Ako je oštećenik sam otklonio štetu prije donošenja sudske odluke, zatezna kamata teče od dana kad je šteta otklonjena).
- Odredbe o načinu obračuna zatezne kamate i zabrani obračuna zatezne kamate kada suma dospjelih i neisplaćenih kamata dosegne sumu glavnog duga, izbrisati iz Zakona o visini stope zatezne kamate i regulirati odredbama ZOO-a.
Preuzeti ugovori koji nisu regulirani ZOO-om
- Odredbama novog ZOO-a regulirati ugovor o poklonu, ortakluku i posudbi. Isto tako odredbama novog ZOO-a regulirati i ugovor o doživotnom izdržavanju.
Ekološka tužba
- Ekološka tužba bi trebala biti zakonski posebno regulirana u ZOO-u, u okviru člana 156., ili samostalno.
Odgovornost za neispravne proizvode (analiza rješenja nove Direktive 2024/2853)
- Kao što je već bilo predviđeno u Nacrtu ZOO-a iz 2010. godine (bila je uključena Direktiva 85/374/EEZ), u novi ZOO ugraditi dio potrošačkog acquis-a, koji bi obavezno uključivao Direktivu o odgovornosti za neispravne proizvode.
- Postojeće rješenje člana 179. ZOO-a i sada ostavlja prostora za ekstenzivno tumačenje ključnih pojmova – proizvod, neispravnost, šteta, uzročnost (koja se prema ZOO-u pretpostavlja, dok se npr. prema Direktivi dokazuje, što je pak teže za oštećenog), pa čak i u smislu „pametnih“ proizvoda ili softvera kao proizvoda. Ipak, sadašnje rješenje iz ZOO-a je namijenjeno jednom (analognom) vremenu i industrijskoj proizvodnji, pa je stoga nužno modernizirati i upotpuniti pravna rješenja u svjetlu digitalnog doba (npr. prema Direktivi pojam šteta podrazumijeva i oštećenje ili gubitak podataka). Dobar putokaz modernizacije ZOO-a mogu biti nedavne izmjene i dopune ZOO-a Republike Hrvatske provedene upravo s ciljem preuzimanja Direktive 2024/2853.
Zaštita potrošača
- Donijeti Zakon o zaštiti potrošača koji adekvatno prati trendove zaštite potrošača u EU u oblastima koje se opredijelimo regulirati tim sistemskim zakonom, a svakako i u specifičnim oblastima koje se uređuju lex specialissima U svakom bi slučaju bilo poželjno imati državni zakon o zaštiti potrošača, no u situaciji u kojoj su tendencije naklonjenije postojanju dva entitetska zakona o zaštiti potrošača (uz eventualni treći u BD BiH), treba insistirati na njihovoj potpunoj međusobnoj usklađenosti, s obzirom na to da samo takva usklađenost rezultira odgovarajućom jednakom zaštitom potrošača na cijelom teritoriju BiH.
- Rješenja iz oblasti ugovornog potrošačkog prava, osobito ona u oblasti zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi, u oblasti odgovornosti za materijalne nedostatke i u oblasti odgovornosti proizvođača za štetu od neispravnog proizvoda (proizvoda s nedostatkom), treba imati na umu kod reforme budućeg ZOO-a.
- Nepoštene ugovorne odredbe treba regulirati prilikom reforme ZOO-a, a ne samo odredbama Zakona o zaštiti potrošača (kontrola nepoštenosti, crnu i sivu listu, po uzoru na nacrt ZOO-a, te u skladu s Direktivom 93/13).
- Razvoj digitalnih usluga i vještačke inteligencije – očite primjere nepoštenog pristanka na obradu podataka, na diskriminatorne personalizirane cijene i povrede privatnosti uvrstiti u crnu i sivu listu nepoštenih klauzula.
- Treba uvrstiti odredbu po kojoj se primjenjuje onaj propis u BiH koji pruža viši stepen zaštite za potrošača, po uzoru na istovjetnu odredbu u Zakonu o zaštiti potrošača.
- Uvrstiti odredbe o interlokalnom sukobu zakona u ZOO i ZZP.
Ugovori o osiguranju
- Reforma odredaba ZOO o ugovoru o osiguranju treba biti selektivna, sistemska i evolutivna, uz očuvanje onih instituta koji su se u dosadašnjoj primjeni pokazali funkcionalnim i pravno održivim. Cilj reforme ne treba biti napuštanje postojeće obligacionopravne koncepcije ugovora o osiguranju, nego njeno prilagođavanje savremenim tržišnim, tehnološkim i evropskim standardima.
- Potrebno je modernizirati zakonski pojam ugovora o osiguranju i njegovu terminologiju, uz napuštanje pojmova koji odražavaju raniji društveno-ekonomski sistem, poput udruživanja sredstava u zajednicu osiguranja i načela uzajamnosti i solidarnosti kao elemenata definicije ugovora. Istovremeno treba zadržati njegovu osnovnu obligacionopravnu strukturu kao dvostrano obaveznog ugovora između ugovarača osiguranja i osiguratelja.
- U ZOO-u je potrebno izričito urediti mogućnost elektronskog zaključenja ugovora o osiguranju, priznati elektronsku policu kao ravnopravan dokaz o zaključenom ugovoru te preciznije urediti elektronsku dostavu općih i posebnih uslova osiguranja. Potrebno je jasnije razgraničiti trenutak zaključenja ugovora od izdavanja police, kao i međusobni odnos ponude, police, potvrde o osiguranju i uslova osiguranja.
- Potrebno je reformirati institut prijave okolnosti značajnih za ocjenu rizika tako da teret određivanja činjenica relevantnih za procjenu rizika u većoj mjeri bude na profesionalnom osiguratelju. Osiguratelj bi relevantne okolnosti trebao utvrđivati postavljanjem jasnih, konkretnih i razumljivih pitanja, dok bi ugovarač bio dužan na ta pitanja odgovoriti potpuno i istinito. Pravne posljedice netačne ili nepotpune prijave trebale bi biti proporcionalne težini povrede i stepenu odgovornosti ugovarača.
- Kod povećanja i smanjenja rizika potrebno je preciznije razlikovati bitne i nebitne promjene rizika, subjektivne i objektivne okolnosti te promjene koje ugovarač može kontrolirati od onih koje nastaju nezavisno od njegove volje. Pravne posljedice povećanja rizika trebaju biti proporcionalne značaju nastale promjene.
- Potrebno je zadržati postojeću zaštitnu koncepciju odredaba koje uređuju obaveze osiguranika nakon nastanka osiguranog slučaja, posebno pravilo prema kojem zakašnjenje s prijavom osiguranog slučaja ne dovodi automatski do gubitka prava iz osiguranja. Istovremeno treba razmotriti zamjenu fiksnog roka od tri dana fleksibilnijim standardom prijave „bez odgađanja“ ili „u razumnom roku“, primjerenijim savremenim okolnostima poslovanja.
- Potrebno je preciznije urediti postupanje osiguratelja prilikom odlučivanja o zahtjevu za isplatu naknade, uključujući rok za utvrđivanje osnova i visine obaveze, obavezu obrazlaganja potpunog ili djelimičnog odbijanja zahtjeva te pravne posljedice neopravdanog odugovlačenja postupka likvidacije štete. U tom kontekstu opravdano je razmotriti i uvođenje krajnjeg roka za utvrđivanje osigurateljeve obaveze, po uzoru na savremena uporednopravna rješenja, uz očuvanje postojećeg instituta isplate nespornog dijela naknade.
- Buduće izmjene ZOO-a trebaju biti usmjerene na usklađivanje domaćeg ugovornog prava osiguranja sa savremenim evropskim standardima, posebno u pogledu transparentnosti, predugovornog informiranja, digitalizacije poslovanja, proporcionalnosti pravnih posljedica i zaštite ugovarača osiguranja, uz istovremeno očuvanje pravne sigurnosti i sistemske povezanosti ugovora o osiguranju s općim pravilima obligacionog prava.
- U slučaju daljnje odgode usvajanja novog ZOO-a, razmotriti mogućnost donošenja posebnog Zakona o ugovoru o osiguranju, a u svakom slučaju da se prilikom reformi normativnog uređenja ugovora o osiguranju primijeni model selektivne modernizacije i preuzimanja onih evropskih standarda ugovornog prava osiguranja koji bi imali najveći značaj za daljnji razvoj tržišta osiguranja i zaštitu osiguranika s obzirom na domaću pravnu tradiciju te posebnosti institucionalnog i gospodarskog sustava.
